1/POSTAVLJENJE GREDICA
Slaganje bijelog stropa započinje postavljanjem gredica na osni razmak od 68cm. Razmak među njima osigurava se jednim redom blokova ili ležajnicama. Praktičnije je to raditi s redom blokova jer oni mogu poslužiti i za hodanje.
2/PODUPIRANJE GREDICA I IZRADA NADVIŠENJA
Podupore se postavljaju nakon što se osnovne gredice postave na svoja mjesta. Podupore se podižu klinovima dok naglavne grede ne dotaknu svaku gredicu. Kod gredica raspona do 3,5 m podupiranje nije potrebno, ukoliko se izvoditelj pridržava uputa za montažu konstrukcije. Na raspon do 6.0 m dovoljno je podupore postavljati svakih 3.0 m, dakle približno u sredini. Budući polovicu tereta preuzimaju zidovi, drugu polovicu preuzimaju podupore. Stoga je približan potreban broj podupirača jednak površini bijelog stropa podijeljen s 10 (do 18). Prilikom podupiranja konstrukcije potrebno je izvesti nadvišenje od cca 1,0 cm kod raspona do 5,0 m, a kod većih raspona 1,5 cm.
3/POSTAVLJANJE BLOKOVA I LEŽAJNICA
Prostor između gredica ispunjava stropni blok. Prilikom postavljanja bloka smijemo se koristiti gumenim čekićem. Blokovi se montiraju tako da djelatnik stoji na prethodno postavljenim blokovima. Nikako ne smije stajati na gredicama ili ležajnicama. Najispravnije je da se preko postavljenog stropa postave daske po kojima će se hodati.
Kretanje po suho montiranim ispunama mora biti mirno, bez poskakivanja. Pri postavljanju bloka, a i kasnije, blok se može udarati samo gumenim čekićem.
Ako se iz geometrijskih razloga blok mora suziti sa 25 cm na manje, tada mu u tom omjeru opada i nosivost i taj se blok mora izbjegavati pri hodanju. Važno je napomenuti da se stropni blok vrlo lako pili.
Ležajnicu postavljamo u pravilu svakih 4-5 blokova, ukoliko projektom nije predviđeno drugačije.
4/ARMIRANJE POPREČNIH REBARA
Armiranje poprečnih rebara se sastoji od uvlačenja gornje i donje šipke poprečnog rebra. Donja šipka se postavlja neposredno iznad betonskog tijela ležajnice. Gornja šipka se može postavljati na dva načina i to: (1) ispod armature gornje zone gredice, pri čemu se šipka veže žicom za tu armaturu, (2) da se armatura postavi iznad armature gornje zone gredice. Drugi slučaj se rabi u prilikama kada je u gornjoj zoni gredica velika količina armature. Osobito pažljiv valja biti kod postavljanja armature koja se nastavlja, zbog odluke kako uvlačiti armaturu koja se nastavlja. Šipke se nastavljaju preklapanjem od 50 cm.
5/UGRADNJA MIKRO BETONA
Ugradnja mikro betona mora postići osnovni cilj da dobro popuni prostore oko armature zbog njene zaštite. Stoga je najbolje proizvesti mikro beton u volumnom omjeru 3 dijela pijeska frakcije 0-4 mm i jednog dijela cementa. Količina cementa je približno 400 kg/m3. Količina vode mora biti tolika de se beton sam raspoređuje kad se izlije u kanale bijelog stropa. Preveliki vodocementni faktor (omjer vode i cementa) ne treba zabrinjavati jer laki Ytong beton vrlo brzo popije prekomjernu količinu vode. Ovaj efekt je poželjan jer dijelom cementno mlijeko prodire u laki beton i još više širi zaštitni omotač oko armaturnih šipki.
Posebno na kosim plohama treba biti pažljiv i nešto smanjiti količinu vode kako se mikro beton ne bi izlijevao iz nagnutih kanala bijelog stropa. Samo izlijevanje mikro betona najbolje je na mjestima križanja gredica i ležajnica. Poravnavanje mikro betona u kanalima vršiti tek nakon što laki beton upije višak vode u betonu, cca 1/2 sata nakon izlijevanja.
6/YTONG TANKOSLOJNI MORT
Tankoslojni mort je posebno važan sastavni dio bijelog stropa. Jedna od osnovnih funkcija tankoslojnog morta je popunjavanje sljubnica među blokovima. Postavlja ga se najranije jedan sat nakon ugradnje mikro betona do jednog ili više dana. Predugo čekanje nije poželjno jer se nad blokove i njihove spojeve spušta prljavština. Mort se načini rijetkim, kao mješavina Ytong morta, cementa i vode. Dodatak cementa se kreće oko 50% zimi i nešto manje ljeti. Mješavina mora biti rijetka toliko da se sama razlijeva po površini. Nanosi ga se slobodnim izlijevanjem. Ravnanje nije nužno, ako ga se radi, onda se to može obaviti metlom.
7/VANJSKA /UNUTRAŠNJA OBRADA
Pokrovi na konstrukciji bijeli strop bitno se razlikuju od uobičajenih, jer je bijeli strop velikim dijelom toplinska izolacija i parna brana.
Nad bijeli strop postave letve (moguće čavlanje u betonski dio gredica, čeličnim čavlima ili čavlanje aluminijskim čavlima u lakobetonski stropni blok), a među njih preostali dio toplinske izolacije. Preporuča se letvu s donje strane na mjestima gdje su čavli lokalno zaštiti od prodora vode. Potom se postavlja folija kao hidroizolacija (uvijek paropropusna), te na nju letve iz drugog smjera kao nosači crijepa.
Na ravnim krovovima iznad bijelog stropa postavlja se bitumenska traka s uloškom od alu-folija 0.1-0.2 mm, što predstavlja hidroizolaciju i parnu branu. Nakon toga postavlja se preostala toplinska izolacija, iznad nje folija, a potom AB estrih.
Žbuka na bijelom stropu izvodi se tako da je neposredno prije postavljanja žbuke podgled potrebno dobro natopiti vodom. Dovoljna je jednoslojna vapneno gipsana žbuka, debljine 8-10mm. Nanosi se strojno ili ručno. Zbog uklještenja blokova gredicama i poprečnim rebrima, nema opasnosti od pucanja žbuke na dodirima dvaju različitih materijala. U prvih tri do četiri tjedana na žbuci se primjećuje razlika u boji zbog različite brzine sušenja.